Time: 06 : 14 AM
Date: 01. February 2011.
Ne znam zašto sam budan u ovo vrijeme... Čujem da se mama probudila, nemam pojma iz kojeg razloga... Ako mi uđe u sobu i vidi me opet budnim za laptopom, neće lijepo proći. Brat u susjednoj sobi nije ugasio radio i to me pomalo živcira... Ne slušam baš pjesme u zadnje vrijeme. Ne znam ni zašto sve ovo pišem, možda zato da se malo iskalim... Ne volim se baš jadati nekome više kao prije, ne volim da netko zna mnogo o meni. Ne vrijedi mi ići spavati sada jer uskoro idem na praksu. Lijepo je tamo, piješ i jedeš koliko god hoćeš... Zadnji puta sam se prejeo prijateljeve kobasice. Pomalo mi je bivša djevojka koju sam nedavno ostavio u glavi. Ponudio sam joj sve opet, ali je to odbila... Razumijem ju u potpunosti. Volio bih da je sada ovdje, volio bih joj reći sve što imam, ali izgleda da to nikada neće saznati. Ne želim o tome više jer bih opet napisao veliki post koji se ni meni onda ne da pročitati.
Jako je lijepo dobiti nove prijatelje za koje misliš da zaslužuju sve što možeš ponuditi... Tako je s mojom Šogi. Ona je ta koja mi je odgovorila na poruku u 06 ujutro. Da ju sada zamolim i za piće, uvjeren sam da bi prihvatila i bila tu za mene... Prelijen sam za tako nešto, ali mi to mnogo znači. Jako mi je drago što sam ju upoznao. Hvala Bogu za takve ljude u mom životu.
Monday, January 31, 2011
Sunday, January 30, 2011
Drugi post
Time: 01 : 21 AM
Date: 31. January 2011.
Razmišljam malo... Volio bih napraviti nešto veliko... Nisam siguran želim li da bude dobro ili loše, ali sam siguran kada bih mogao birati da bih odabrao ono "dobro". Volio bih napraviti nešto za što bih mogao reći da sam uložio čitav život u to. Stvari koje ne znam, ovdje nemam koga pitati, zato jedva čekam otići u Zagreb ili i dalje.
Budući da ovdje pišem svoje misli koje mi idu, bez obzira što ne razmišljam o njihovim posljedicama, ovaj blog ima samo nekolicina ljudi, moji najbliži.
Misli... Hmm... Sada mi kroz glavu prolazi ta cura s kojom sam bio na piću... Ne želim pričati o njenom izgledu bez obzira što je jako zgodna i lijepa i nevjerovatno izgleda s obzirom na godine. Radije bih rekao nešto o njenom karakteru. Kada sam ju tek upoznao, odnosno, kada smo se tek počeli dopisivati, prije otprilike pola godine, mislio sam da je neko razmaženo derište, kao i većina cura te dobi. Opet mi kroz glavu prolazi druga tema, ali ću se pokušati držati ove na nekoliko trenutaka... Danas sam joj sam pričao i pričao, osjećao sam se kao i kod psihijatra ili psihologa, nazovite to kako god hoćete. Osjećao sam da me razumije. Možda zato i hoće, ako Bog da, postati jednog dana jedna jako dobra medicinska sestra, a pri tome, muški čitatelji, ne mislim na izgled. Kada smo već kod Boga... Udaljio sam se jako od vjere i svega, možda me upravo računalo udaljilo... Nije ono krivo, ja sam si sam kriv, upuštao sam se u grijeh i zadovoljstvo ovog svijeta. Ni danas nisam otišao slaviti Sv. Misu... Želim se ispovijedati... Opet mi kroz glavu prolazi druga tema. Pogledao sam sve epizode That 70's Show (Lude 70e) ikad napravljene i mogu reći da mi se serija jako sviđa.
I dalje mi je ono pivo koje bih mogao popiti u glavi, ali sam kao i obično, prelijen sići dolje u podrum po njega. Opet u glavi ta djevojka od danas... O majko mila, mogu zamisliti kako ćete vi koji čitate biti zbunjeni, a što ja mogu kada mi sve tako brzo prolazi kroz glavu? Jednom sam se znao u pola kafića gdje svi oko mene nešto piju, uhvatiti kako razmišljam o crackiranju mreže, bolesno, zar ne? Retoričko pitanje, nemojte mi odgovoriti. Išao sam prije kod psihijatra, rekli su da je sve potpuno u redu sa mnom, ali ja mislim da bi mi moglo pomoći kada bih svoj mozak uspio isključiti potpuno na 24 sata i ne sanjati, ne razmišljati, ne sanjariti, ne misliti, NIŠTA! Osjećao bih se tako svježe.
Zašto sam išao kod psihijatra? Recimo da sam u Osnovnoj školi išao po natjecanjima iz dovoljno predmeta i mnogi su me nazivali štreberom i sličnim izrazima. Većina se nije ni htjela družiti s takvom osobom. Tada mi je bilo stalo do takvih "prijatelja", sada me samo boli ona stvar za njih. Zato sam trebao stručnu pomoć, ali se uspostavilo da sam se samo trebao malo opustiti u životu.
Maloprije sam stavljao priotitete fakulteta pa se malo dvoumim između Matematike i Fizike... Sada se dvoumim hoću li nastaviti pisati ovaj post ili da odem na wc jer moram obaviti svoj zov divljine :D. Ipak zov divljine i priroda pobjeđuju. Moram ići.
Date: 31. January 2011.
Razmišljam malo... Volio bih napraviti nešto veliko... Nisam siguran želim li da bude dobro ili loše, ali sam siguran kada bih mogao birati da bih odabrao ono "dobro". Volio bih napraviti nešto za što bih mogao reći da sam uložio čitav život u to. Stvari koje ne znam, ovdje nemam koga pitati, zato jedva čekam otići u Zagreb ili i dalje.
Budući da ovdje pišem svoje misli koje mi idu, bez obzira što ne razmišljam o njihovim posljedicama, ovaj blog ima samo nekolicina ljudi, moji najbliži.
Misli... Hmm... Sada mi kroz glavu prolazi ta cura s kojom sam bio na piću... Ne želim pričati o njenom izgledu bez obzira što je jako zgodna i lijepa i nevjerovatno izgleda s obzirom na godine. Radije bih rekao nešto o njenom karakteru. Kada sam ju tek upoznao, odnosno, kada smo se tek počeli dopisivati, prije otprilike pola godine, mislio sam da je neko razmaženo derište, kao i većina cura te dobi. Opet mi kroz glavu prolazi druga tema, ali ću se pokušati držati ove na nekoliko trenutaka... Danas sam joj sam pričao i pričao, osjećao sam se kao i kod psihijatra ili psihologa, nazovite to kako god hoćete. Osjećao sam da me razumije. Možda zato i hoće, ako Bog da, postati jednog dana jedna jako dobra medicinska sestra, a pri tome, muški čitatelji, ne mislim na izgled. Kada smo već kod Boga... Udaljio sam se jako od vjere i svega, možda me upravo računalo udaljilo... Nije ono krivo, ja sam si sam kriv, upuštao sam se u grijeh i zadovoljstvo ovog svijeta. Ni danas nisam otišao slaviti Sv. Misu... Želim se ispovijedati... Opet mi kroz glavu prolazi druga tema. Pogledao sam sve epizode That 70's Show (Lude 70e) ikad napravljene i mogu reći da mi se serija jako sviđa.
I dalje mi je ono pivo koje bih mogao popiti u glavi, ali sam kao i obično, prelijen sići dolje u podrum po njega. Opet u glavi ta djevojka od danas... O majko mila, mogu zamisliti kako ćete vi koji čitate biti zbunjeni, a što ja mogu kada mi sve tako brzo prolazi kroz glavu? Jednom sam se znao u pola kafića gdje svi oko mene nešto piju, uhvatiti kako razmišljam o crackiranju mreže, bolesno, zar ne? Retoričko pitanje, nemojte mi odgovoriti. Išao sam prije kod psihijatra, rekli su da je sve potpuno u redu sa mnom, ali ja mislim da bi mi moglo pomoći kada bih svoj mozak uspio isključiti potpuno na 24 sata i ne sanjati, ne razmišljati, ne sanjariti, ne misliti, NIŠTA! Osjećao bih se tako svježe.
Zašto sam išao kod psihijatra? Recimo da sam u Osnovnoj školi išao po natjecanjima iz dovoljno predmeta i mnogi su me nazivali štreberom i sličnim izrazima. Većina se nije ni htjela družiti s takvom osobom. Tada mi je bilo stalo do takvih "prijatelja", sada me samo boli ona stvar za njih. Zato sam trebao stručnu pomoć, ali se uspostavilo da sam se samo trebao malo opustiti u životu.
Maloprije sam stavljao priotitete fakulteta pa se malo dvoumim između Matematike i Fizike... Sada se dvoumim hoću li nastaviti pisati ovaj post ili da odem na wc jer moram obaviti svoj zov divljine :D. Ipak zov divljine i priroda pobjeđuju. Moram ići.
Prvi post
Time: 0 : 51 AM
Date: 31. January 2011.
Evo prije nego što instaliram Linux Fedoru 14 na svoju potpuno novu dvojezgrenu Acerovu ljepoticu da se malo javim ovdje i napišem prvi post. Danas je dan prošao jako lijepo i mirno za razliku od jučer kada sam s dva prijatelja išao bivšoj potpuno srušiti Internet.
Naime... Nakon prekida sam joj htio dati posljednji poklon, a to je Internet njene susjede (budući da je ona svoj isključila iz nekih potpuno nevažnih razloga). Mislio sam da to zaslužuje sve dok mi nedavno nije rekla da me prevarila više puta. Čvrsto sam odlučio otići i crackirati taj WEP password opet. Izmijenio sam sve. Jedan od dvojice prijatelja koji su bili sa mnom su mi davali ideje koji password da stavim i na router (budući da je na routeru ostao password "user"). Dok su svi pili van, mi smo hakirali mrežu, ironično. Nakon obavljenog posla, osjećao sam se ponosno, ali me počela polako peći savjest, ne zbog moje bivše jer neće imati Internet, nego jer njena susjeda to nije zaslužila. Ona uopće nije znala za to. Odlučio sam se vratiti i vratiti sve kako je bilo, svejedno sam ostao pošten i ostavio joj svoj posljednji poklon, bez obzira što je bila nevjerna kučka.
Samo da nadodam još i ovo. Možda izgleda zgodna i sve što ide uz to, ali vjerujte mi da ispod toga grudnjaka ima jako malo, skoro ništa. Moram nekako odvratiti misli od nje, možda da si uzmem pivo iz podruma... Neda mi se silaziti...
Moram dobiti ideju što raditi sada, budući da je dosta kasno, a ne mogu zaspati. Ponosim se ovom Acerovom ljepoticom, mnogo mi je olakšala život.
Bio sam kod jedne djevojke danas, bili smo relativno dugo zajedno... Jako je lijepa, sviđa mi se. Draga je i čini mi se da me razumije... Jedna od rijetkih koja me može pratiti i razumjeti što govorim, mislim da nekada govorim prebrzo... Jednostavno ne mogu uloviti i izreći sve misli koje hoću. Sestrična je moje bivše djevojke... Pomalo joj i sliči, možda mi je zato bilo mnogo lakše joj se otvoriti. Vjerovatno zato što je njena sestrična, ne želim ništa pokušati... Ne želim sada uopće o tome razmišljati, pokušavam pisati sve što mi prolazi kroz glavu, a to je upravo sada ta kučka koju moj prijatelj voli zvati "Kubura".
Malo sam se sada zamislio, možda zato što sam pomalo umoran pa mi odgovara ne raditi ništa. Sve u svemu, danas je dan lijepo prošao. Jučer je bilo rasturanja. Toliko su me puta u životu pitali odakle znam sve to o računalima... Jednostavno sam posvetio život tome, stvari koje nisam mogao razumjeti (a prije bih rekao da su loše objašnjene), radio sam i učio satima, jednostavno moram znati.
Date: 31. January 2011.
Evo prije nego što instaliram Linux Fedoru 14 na svoju potpuno novu dvojezgrenu Acerovu ljepoticu da se malo javim ovdje i napišem prvi post. Danas je dan prošao jako lijepo i mirno za razliku od jučer kada sam s dva prijatelja išao bivšoj potpuno srušiti Internet.
Naime... Nakon prekida sam joj htio dati posljednji poklon, a to je Internet njene susjede (budući da je ona svoj isključila iz nekih potpuno nevažnih razloga). Mislio sam da to zaslužuje sve dok mi nedavno nije rekla da me prevarila više puta. Čvrsto sam odlučio otići i crackirati taj WEP password opet. Izmijenio sam sve. Jedan od dvojice prijatelja koji su bili sa mnom su mi davali ideje koji password da stavim i na router (budući da je na routeru ostao password "user"). Dok su svi pili van, mi smo hakirali mrežu, ironično. Nakon obavljenog posla, osjećao sam se ponosno, ali me počela polako peći savjest, ne zbog moje bivše jer neće imati Internet, nego jer njena susjeda to nije zaslužila. Ona uopće nije znala za to. Odlučio sam se vratiti i vratiti sve kako je bilo, svejedno sam ostao pošten i ostavio joj svoj posljednji poklon, bez obzira što je bila nevjerna kučka.
Samo da nadodam još i ovo. Možda izgleda zgodna i sve što ide uz to, ali vjerujte mi da ispod toga grudnjaka ima jako malo, skoro ništa. Moram nekako odvratiti misli od nje, možda da si uzmem pivo iz podruma... Neda mi se silaziti...
Moram dobiti ideju što raditi sada, budući da je dosta kasno, a ne mogu zaspati. Ponosim se ovom Acerovom ljepoticom, mnogo mi je olakšala život.
Bio sam kod jedne djevojke danas, bili smo relativno dugo zajedno... Jako je lijepa, sviđa mi se. Draga je i čini mi se da me razumije... Jedna od rijetkih koja me može pratiti i razumjeti što govorim, mislim da nekada govorim prebrzo... Jednostavno ne mogu uloviti i izreći sve misli koje hoću. Sestrična je moje bivše djevojke... Pomalo joj i sliči, možda mi je zato bilo mnogo lakše joj se otvoriti. Vjerovatno zato što je njena sestrična, ne želim ništa pokušati... Ne želim sada uopće o tome razmišljati, pokušavam pisati sve što mi prolazi kroz glavu, a to je upravo sada ta kučka koju moj prijatelj voli zvati "Kubura".
Malo sam se sada zamislio, možda zato što sam pomalo umoran pa mi odgovara ne raditi ništa. Sve u svemu, danas je dan lijepo prošao. Jučer je bilo rasturanja. Toliko su me puta u životu pitali odakle znam sve to o računalima... Jednostavno sam posvetio život tome, stvari koje nisam mogao razumjeti (a prije bih rekao da su loše objašnjene), radio sam i učio satima, jednostavno moram znati.
Subscribe to:
Posts (Atom)