Time: 01 : 21 AM
Date: 31. January 2011.
Razmišljam malo... Volio bih napraviti nešto veliko... Nisam siguran želim li da bude dobro ili loše, ali sam siguran kada bih mogao birati da bih odabrao ono "dobro". Volio bih napraviti nešto za što bih mogao reći da sam uložio čitav život u to. Stvari koje ne znam, ovdje nemam koga pitati, zato jedva čekam otići u Zagreb ili i dalje.
Budući da ovdje pišem svoje misli koje mi idu, bez obzira što ne razmišljam o njihovim posljedicama, ovaj blog ima samo nekolicina ljudi, moji najbliži.
Misli... Hmm... Sada mi kroz glavu prolazi ta cura s kojom sam bio na piću... Ne želim pričati o njenom izgledu bez obzira što je jako zgodna i lijepa i nevjerovatno izgleda s obzirom na godine. Radije bih rekao nešto o njenom karakteru. Kada sam ju tek upoznao, odnosno, kada smo se tek počeli dopisivati, prije otprilike pola godine, mislio sam da je neko razmaženo derište, kao i većina cura te dobi. Opet mi kroz glavu prolazi druga tema, ali ću se pokušati držati ove na nekoliko trenutaka... Danas sam joj sam pričao i pričao, osjećao sam se kao i kod psihijatra ili psihologa, nazovite to kako god hoćete. Osjećao sam da me razumije. Možda zato i hoće, ako Bog da, postati jednog dana jedna jako dobra medicinska sestra, a pri tome, muški čitatelji, ne mislim na izgled. Kada smo već kod Boga... Udaljio sam se jako od vjere i svega, možda me upravo računalo udaljilo... Nije ono krivo, ja sam si sam kriv, upuštao sam se u grijeh i zadovoljstvo ovog svijeta. Ni danas nisam otišao slaviti Sv. Misu... Želim se ispovijedati... Opet mi kroz glavu prolazi druga tema. Pogledao sam sve epizode That 70's Show (Lude 70e) ikad napravljene i mogu reći da mi se serija jako sviđa.
I dalje mi je ono pivo koje bih mogao popiti u glavi, ali sam kao i obično, prelijen sići dolje u podrum po njega. Opet u glavi ta djevojka od danas... O majko mila, mogu zamisliti kako ćete vi koji čitate biti zbunjeni, a što ja mogu kada mi sve tako brzo prolazi kroz glavu? Jednom sam se znao u pola kafića gdje svi oko mene nešto piju, uhvatiti kako razmišljam o crackiranju mreže, bolesno, zar ne? Retoričko pitanje, nemojte mi odgovoriti. Išao sam prije kod psihijatra, rekli su da je sve potpuno u redu sa mnom, ali ja mislim da bi mi moglo pomoći kada bih svoj mozak uspio isključiti potpuno na 24 sata i ne sanjati, ne razmišljati, ne sanjariti, ne misliti, NIŠTA! Osjećao bih se tako svježe.
Zašto sam išao kod psihijatra? Recimo da sam u Osnovnoj školi išao po natjecanjima iz dovoljno predmeta i mnogi su me nazivali štreberom i sličnim izrazima. Većina se nije ni htjela družiti s takvom osobom. Tada mi je bilo stalo do takvih "prijatelja", sada me samo boli ona stvar za njih. Zato sam trebao stručnu pomoć, ali se uspostavilo da sam se samo trebao malo opustiti u životu.
Maloprije sam stavljao priotitete fakulteta pa se malo dvoumim između Matematike i Fizike... Sada se dvoumim hoću li nastaviti pisati ovaj post ili da odem na wc jer moram obaviti svoj zov divljine :D. Ipak zov divljine i priroda pobjeđuju. Moram ići.
No comments:
Post a Comment